Dragi naši maturanti!
Nismo vas odbacili!
Nismo vas zaboravili!
Vjerovali ili ne, svaki naš međusobni susret počinje ili završava razgovorom o vama!
Kako vam pomoći privesti školovanje kraju?
Kako prebroditi ovu krizu i olakšati vam ovo vrijeme ugroze?
Kako vam objasniti da je bolje sjediti u kući kad trebate biti sa svojim kolegama i slaviti život?
Žao nam je što niste završili školovanje kao mi, kao i sve generacije prije vas!
Žao nam je što ste propustili zadnje zajedničke dane u školskim klupama sa svojim kolegama!
To nije prirodno!
To nije pošteno!
Mladost treba biti glasna, mladost treba slaviti, mladost treba obući svoj najljepši osmijeh , uzdignute glave proći kroz svoj grad, doći na svoju maturalnu zabavu i plesati svoj maturalni ples!
Nikada više nećete imati 18! Nikada se više nećete okupiti svi zajedno jer će vas život odnijeti na različite strane svijeta . Sad počinje novo razdoblje vaših života. Bez nas. Bez vaših najomiljenijih i najomraženijih profesora, koji su vam( bez obzira u koju skupinu pripadali) pokušali prenijeti svoje znanje i usmjeriti vas na pravi put(svatko na svoj način). Nadam se da smo u tome , uz vaše roditelje, bar djelomično uspjeli.
Matura je ispit zrelosti. Tvrdim da ste vi, COVID generacija, svoj ispit zrelosti položili za 10!
Svi smo osjetili da život može stati, cijeli svijet može stati , ali samo na trenutak! Život i mladost nikakva pandemija ne može zaustaviti! Izvojevali ste, vjerujem, najtežu bitku dosad! Krila ste spustili na trenutak, ali samo kako biste snažnije zamahnuli i vinuli se jače u nove pobjede!
Ma kojim putem odlučite krenuti, gdje god vas život odnese, budite postojani, budite svoji! Nikada nemojte zaboraviti tko ste i otkud dolazite i uvijek se vraćajte svojim korijenima!
Hvala vam što ste bili strpljivi!
Hvala vam što ste mirno sjedili doma i slušali upute u ovom teškom razdoblju!
Hvala vam sto nas nadahnjujete!
Hvala vam što ste bili dio naših života!
Luca Boškić, prof.
v. d. ravnateljica